Četvrtak, 01 Svibanj 2014 08:52

Sveučilišna odbojka USA: Filip Tomičić tehničar godine

Napisao 

Ovaj ljevoruki i visoki tehničar priča o studiranju, kako se odlazi u SAD, govori o predavanjima, načinu treninga, organizaciji života, treninga i utakmica u američkoj sveučilišnoj odbojci.

odbojka tomičić usa-    Uvijek sam htio igrati van Hrvatske ali isto tako znao sam da školu moram završiti jer jako je teško živjeti od odbojke nakon završene karijere. A misao o igranju odbojke u Americi prvi puta mi je pala na pamet kada sam bio s kadetskom reprezentacijom u Puli. U isto vrijeme tamo je boravila i ženska kadetska reprezentacija iz Amerike, pa me je jedna djevojka iz njihove reprezentacije posavjetovala i predložila da krenem tim putem, priča Filip Tomičić o razvoju ideje da se uopće okuša u američkoj sveučilišnoj odbojci.
 Što se sve treba napraviti nakon što se pronađe sveučilište. Ili kako se uopće odlazi odbojkaški u SAD? To su mnoga pitanja koja muče sve one koji i pomisle na odlazak preko bare.
odbojka tomičić dizanje usa
-    Prvo je najbitnije naći fakultet što je jako teško za mušku odbojku jer ne daju punu školarinu. Fakultet se pronalazi tako da se napravi video i napiše  životopis, sve  te informacije se pošalju fakultetima i trenerima za koje bi volio igrati. Ja sam dobio ponude iz više fakulteta (Pan State, BYU, Hawaii, CBU). Nakon sto sam odlučio da odem u CBU moro sam položit dva testa i to su SAT(Američka državna matura) i TOFEL (Gramatika i razumijevanje engleskog jezika). Nakon što sam položio te ispite direktno sam postao član tog fakulteta. Da vam budem iskren ja sam prvi muški odbojkaš koji je igrao u Americi, a što se tiče ženske odbojke ima jako puno djevojka koje igraju iz Hrvatske što mi je jako lijepo vidjeti, priča Tomičić nekadašnji igrač Osijeka, Varaždina i Zagreba koji je svoju US karijeru započeo studijem u California Baptist University.
-    Nakon toga sam otišao u veliku školu zvanu California State University Northridge, a posljednje dvije godine prebacio sam se u malu privatnu školu zvanu HIU gdje ću diplomirat sa diplomom iz Business Management, kaže naš sugovornik koji nam je pojasnio i kako izgleda studiranje u SAD, odnosno na njegovu sveučilištu. Kada su predavanja, kada treninzi, kolike su grupe studenata, kakvi su profesori? Sve nas to zanimalo a Tomičić kaže kako je svaki fakultet drugačiji ali na ovom gdje je trenutačno (HIU) ističe da mu je najbolje. Razlog tome su predavanja u malim grupama od 30 studenata. 
Profesori se brinu za svakog studenta i pomažu ti da budeš sto uspješniji. Dan mi počinje u sedam ujutro jer predavanje je u osam pa mi traje sve do 13 sati, zatim u 13:30 imamo teretanu nekih sat vremena pa od 17 do 20 sati imamo trening u dvorani. I tako svaki dan osim na dan utakmice, onda se mora ići na predavanja, ali umjesto teretane i treninga igra se utakmica u ritmu srijeda, subota, kaže Tomičić koji je malo pojasnio i odnos prema treningu. S treniga je praktički nemoguće izostat jer predavanja su tako organiziran da se ne poklapaju s trenigom, a u slučaju da se izostane onda ćeš se bome dobro natrčati! Jedanput sam zaspao u četiri godine i nikada mi se više to nije ponovilo.
Ovaj mladi odbojkaš, ljevoruki tehničar prve godine je osvojio National championship s CBU ( državno prvenstvo) gdje su imali fenomenalnu ekipu. odbojka tomičić ekipa
Iduće godine sam tijekom sezone bio top 10 najkorisnijih igrača u ligi, ali zato smo ispali u prvoj rundi play offa, a slični scenariji je bio na trećoj godini. Ovu zadnju godinu stvarno sam dobro odradio. Dobio sam nagradu za tehničara godine, pa zatim All American nagradu .Isto tako sam dobio priznanje za jednog od šest  najigrača u konferenciji. Igrao sam najviše s Amerikancima a uglavnom su bili iz Kalifornije ili sa Havaja (Hawaii), ali isto tako sam imao privilegiju da igram sa strancima iz Brazila, Švicarske, Njemačke i Francuske.
Imamo dva trenera,  glavnog i pomoćnog i jednog volonterskog
. Dio ekipe je i atletski trener koji se brine o našim ozljedama i kondicijski koji radi sa nama u teretani svaki dan. Trenira se jednom dnevno u dvorani i u teretani. Treninzi  u dvorani su po tri sata, a u teretani po sat vremena. Treninzi su nebo i zemlja, tehnika se uči drugačije i ne fokusira se na nju previše. Puno više se provodi vremena na sklapanju ekipe i timskom radu. Iskreno ja vise preferiram naš sistem u Hrvatskoj nego u Americi jer mi se čini da je logičnije. Godišnje se igra oko 25 do 30 utakmica ovisno koliko daleke odeš u Play offu, a putuje  se najčešće avionom, ističe Filip koji priča da na sveučilištu ima još razvijen nogomet, muški i žensk. Ali i ženska odbojka, košarka, tenis, atletika i softball.
Ističe da je smještaj super i da svako ima svoju sobu i privatnost. Od hrane ima svega lošega, kako kaže,  a ništa nije ni blizu Svjetlaninoj, odnosno maminoj kuhinji! Izlasci su mu jako zanimljivi budući da je 20 minuta udaljen od LA-a i Hollywooda.odbojka tomičić usa8
-     Život je općenito ubrzan, a gužva na auto cestama je nevjerojatna svakog dana, priča nam ovaj tehničar koji je svoje prve korake napravio u MOK Osijeku kad je imao 11 godina i gdje je s 14 startao po prvi puta u seniorskoj ekipi. Sa 16 godina je već otišao u OK Varaždin i iz njega prešao u MOK Zagreb.
Što namjeravaš nakon studija u SAD?  Pitanje je to koje se svakako nameće po sebi.
-    Vidjet ćemo, sada trenutačno paralelno sa fakultetom radim kao trener muške i ženske odbojke pa možda nastavim tim smjerom, a isto tako mogao bi pogledat da se vratim i odigram još koju sezonu u Europi. U SAD nema ništa profesionalno i više manje su to rekreativne lige. Probao sam malo i igranje odbojke na pijesku i odigrao je onako više iz zabave par turnira. Upitali smo ga i koliko prati zbivanja u hrvatskoj odbojci i bivšim klubovima.
-  Pratio sam skoro svaki vikend, vidim puno novih lica što mi je vrlo drago. Isto tako mi je bilo drago da se u osječkoj odbojci mijenjaju stvari na bolje.Ljudi počinju polagano dolazit na utakmice, novo vodstvo kluba radi super posao, a to se može vidjeti dovođenjem odličnih trenera kao sto su Leo Baric i Tomo Paun, kaže Filip. Ispričao nam je i kako je u USA organizacija utakmica ovisna u kojoj školi igraš i protiv koga igraš. On je, kaže, imao privilegiju da igra u odličnim školama gdje je stvarno organizacija bila fenomenalna. Najviše pamte igranje u dovrani Universety of Hawaii gdje je bilo oko 6000 ljudi što ističe kao jedan od najboljih odbojkaških trenutaka. pogledajte insert jedne od utakmica
D.RUKOVANJSKI


Video sadržaj