Četvrtak, 10 Travanj 2014 12:06

Riječ ima kapetanica novog prvoligaša - Ženskog odbojkaškog kluba Đakovo

Napisao 

Kristina Zirn. Ona je ta djevojka koja je bila na čelu povijesnog uspjeha za grad Đakovo. Pročitajte što kaže o odbojci, o osjećajima nakon posljednje utakmice, planovima u sportu i na fakultetu.

- Mogu reći da su emocije i doživljaji još uvijek tu. Ono što nam je uprava kluba organizirala i priredila, zajedno s našim roditeljima, od samog spektakla utakmice i tog „svečanog“ ulaska i prozivanja nas igračica, do zabave i slavlja nakon utakmice za kraj uspješne sezone. Jedan predivan i odličan osjećaj je biti dio ekipe koja je ostvarila toliko pobjeda ove sezone, koja je ostvarila veliki uspjeh u povijesti OK Đakova. Iako smo po drugi puta poraženi od ekipe OK Grobničan, možemo i jesmo zadovoljni ovom sezonom, jer su ostvarena i očekivanja i velika stvar u takvom malom središtu, Đakovu, priča nam Kristina Zirn inače iz poznate đakovačke sportske obitelji. Ali u jednom drugom sportu, za srce Slavonije tradicionalnijem. Konjičkom sportu. Ljubav prema konjima postoji i kod Kristine, ali odbojka je očito prevagnula i danas je ona kapetanica novog hrvatskog prvoligaša. S njom smo pričali o sezoni iza nje, o narednoj godini. O studentskom životu u Osijeku i kombinaciji s odbojkaškim treninzima u Đakovu. zirn5
- Trenutno ne mogu ništa predviđati i reći o ekipama dok još ni prijelazni rokovi ni pripreme nisu blizu, te nitko ne zna zapravo pravi sastav svojih ekipa. Tek nam je završila sezona, čekaju se Državna matura i upisi na fakultete, a jedino mogu reći da za sada trenutno ostajemo zajedno na okupu. Sigurna sam da će najjače i najteže utakmice biti s ekipama koje već dugo vladaju u vrhu najvišeg ranga odbojke u Hrvatskoj, jer ipak su oni iskusniji i dugo u toj 1.a Hrvatskoj ligi. No, kako je u sportu sve moguće, nitko ne smije računati na to da ćemo i mi biti laki protivnik, a isto tako da neće lako dobiti bodove protiv nas, odrešita je Kristina.
 - U odbojci sam cijelu srednju školu, pa tako i ove tri godine studiranja. Drugu i treću godinu faksa igram u 1.b ligi, kada su intenzivniji i češći treninzi nego na prvoj godini kada sam igrala 2. ligu. U te tri godine, naravno da je naporno bilo putovati tri do četiri puta tjedno na treninge. Posebice kada računate da mi putujemo iz Osijeka na treninge u Đakovo, Viškovce i Strizivojnu, pa moramo krenuti po minimalno sat vremena prije treninga, a da trening traje sat i po do dva, pa dok se vratimo u Osijek bude uvijek 23 sata ili najkasnije 23:30. Tako dnevno na treninge izgubite po 4-5 sati. Onda moj dan otprilike izgleda ovako: ustajanje ujutro oko šest ili sedam sati, biti na predavanjima dopodne, poslijepodne provesti u učenju i odmaranju ili nekoj zanimaciji, te navečer na trening. I tako skoro svaki dan. Nekada su nam i gostujuće utakmice znale biti u kasno nedjeljno popodne, pa se vratite kući u Đakovo u jutarnjim satima, pa onda spremaj stvari i za Osijek i onda ujutro na predavanja. Zna biti dosta naporno, i sve se stigne samo se treba organizirati, priča buduća magistrica poljoprivrednih znanosti. Pogoditi će te. Smjer i pravac djelovanja su životinje, a tu su dakle i konji.
 - Ove godine nam je bilo puno lakše igrati 1.b ligu. Prvo godinu dana smo starije i iskusnije što se tiče te lige, a i dosta je ekipa oslabilo. Nismo imali nekih problema u utakmicama niti s jednom ekipom, osim sada predzadnje kolo s OK Drenovom, jer su se djevojke borile do zadnjeg poena, i na kraju izborile za ulazak u viši rang, te oba susreta s ekipom OK Grobničan. Ali ne znam zašto, ili nam oni kao ekipa, odnosno njihova igra ne odgovara, jer se po prvi puta susrećemo s njima ovu sezonu, jer su oni ispali iz 1.a lige; ili smo mi same krive, same naše pogreške i nedovoljna koncentracija. Ali najteži protivnici definitivno.

zirn3
Kako ćeš provesti ljeto, hoćeš li igrati na pijesku? Hoćete li sada trenirati ili imate pauzu?, upitali smo Kristinu.
 - Ovo ljeto ću provesti radno. Treba riješiti ispite na fakultetu i pripremati završni rad, jer sam treća godina preddiplomskog studija Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku, te odabrati i upisati diplomski studij. Uz to me još čeka i stručna praksa koju odrađujem u sklopu fakulteta. Naravno da će se naći vremena i za odbojku na pijesku, možda i poneko natjecanje, posebice u Đakovu, ali to ću još vidjeti. Zasada, mislim da će biti kraća pauza od intenzivnog treniranja tamo do 7.mjeseca, kada ćemo sjesti i razgovarati svi zajedno, vidjeti što i kako, te započeti s radom. Ali treninga i druženja će uvijek biti.
Slijedeće naše pitanje za ovu visoku Đakovčanku je bilo i da li bi li voljela igrati odbojku u inozemstvu?
- Ako bi mi se jednog dana pružila prilika, zašto ne! Samo treba jako puno odricanja i još više rada i napretka kako bi zaigrala negdje vani, ali ništa nije nemoguće. Mislim da je svakoj curi, kao i meni, san i vrlo dobra prilika kada bi ju pozvali u neki klub u inozemstvu, samo treba volje i želje za tim. Htjela bih i ovim putem zahvaliti cijeloj našoj upravi u klubu, i našem treneru što smo zajedničkim trudom i zajedničkim radom uspjeli ostvariti zamišljeni cilj. Nadam se da ćemo zajedničkim snagama i ubuduće tako nastaviti, napredovati i ići naprijed, te ostati i pobjeđivati i u 1.a ligi, a vjerujem da to i možemo.
D.RUKOVANJSKI

zirn7