Utorak, 25 Ožujak 2014 11:31

Hladno je na svakom koraku, pa i u dvorani i u učionicama

Napisao 

Martina Jurković, studentica Kineziologije o svojim dojmovima o studiju u Latviji

- Za studij na Kineziološkom Fakultetu sam se odlučila vrlo rano, sa svojih 11 godina. Od treće godine svog života sam u sportu,pa isto tako sam upoznala svoju trenericu Branku Stojković koja je trenerica kluba ritmičko športske gimnastike  "Rondo" Osijek koja mi je od ranih godina bila uzor poslovne žene i trenerice. Drugi izbor za mene nije nikada ni postojao, rekla nam je Martina Jurković, Osječanka na studiju u Zagrebu koja je protekli semestar provela na istom studiju u Latvijijurkovic ritmika2 600x450

Dakle od treće godine do svoje 15-te se bavila ritmičkom gimnastikom te taman u vrijeme kada se prestala baviti s tim sportom okrenula se odbojci. Odbojkom se aktivno bavila do 18-te godine u Odbojkaškim klubovima Retfala i AOK Osijek gdje je igrala u 2.hrvatskoj odbojkaškoj ligi na pozicijama smečerice i libera.

-          Ne, nisam otkrila niti jedan sport kojim se aktivno bavila ali mi je pak krivo što u programu Kineziološkog fakulteta ne postoje neke određeni sportovi, hokej, vaterpolo, umjetničko klizanje i jahanje. U Latviji sam bila u njezinom glavnom gradu, Riga. Tamo sam boravila kao Erasmus student po Erasmus programu. Po tome programu studenti izabiru grad koji žele posjetiti, odlaze na natječaj te naravno ako prođu natječaj, dobivaju određen iznos stipendije te tamo studiraju jedan semestar također po izboru, priča Martina.

Latvijsko visokoškolstvo na Latvijas Sporta pedagoģijas akadēmija( LSPA ) je organizirano potpuno drugačije od našeg hrvatskog visokoškolstva.

-         jurkovic atletika 600x450  Ukratko, ja kao Erasmus student ne mogu govoriti točno o njihovom sustavu, no ono što znam je da oni ne vode sustav Bolonje i sve se nalazi pod tim sustavom( od studomata, elektroničkog prijavljivanja, do načina polaganja ispita.) Moje skromno i subjektivno mišljenje je da oni ipak malo zaostaju u tom tzv. "novom i suvremenom pristupu studentima". Uvjeti na njihovom fakultetu su poražavajući. Ono što je naja apsurdnije da studenti u kulminaciji zime koja je podosta hladnija nego ovdje, obavljaju svoje praktične dužnosti u instituciji koja studentima ne može pružiti niti grijanje dvorane, a niti učionica. U njihovom Fakultetu ne postoje amfiteatri već je sve organizirano u srednjim učionicama, podijeljeni su u puno manjih grupa jer jedino tako i mogu održavati sve potrebne sadržaje. Dvoranu za gimnastiku gotovo da i nemaju, tj.ona postoji no svatko tko imalo zna o gimnastici, ugledavši tu dvoranu bi se zapitao " Šta vi radite i kako radite na tom predmetu?" Knižnica također nije opskrbljena. Da rezimiram, studenti, uspoređujući sa Kineziološkim Fakultetom u Zagrebu izlaze s diplomom s nedovoljnim i netemeljitim znanjem. Ono, što bih ja iznjela kao bolju činjenicu je da već u 2 godini počinju s praktičnim obaveznim radom po školama bilo kao treneri ili fizioterapeuti. Ja sam kineziterapeut, kod njih se to vodi sve pod fizioterapiju, što je kod nas odavno odijeljeno, te oni od prve godine biraju programe specijalizacije, objašnjava razliku studiranja KIF-a u Zagrebu i Rigi.jurkovic dvorana 600x450

 Latvijski glavni sport jest hokej i još hokeja i to je na dosta zavidnom nivou. U hokej ulažu puno sredstava. Nadalje relevatni sportovi su košarka i poneki zimski sportovi.

RADE MNOGO VIŠE ALI SU I DEPRESIVNIJI

-          Sami život u Latviji je sličan kao naš. Užasno se žale na politiku, nemaju novaca, te bitna stvar koju bi primijetili svi da žive tamo i tri dana jest ta konstantna bitka između Latvijaca i Rusa. U Rigi živi 60 % Rusa što time vuče i ruska prava u tome gradu. Latvijci ne preferiraju tu činjenicu. Plaće su slične kao i u Zagrebu, no ono što je posebnije je to što latvijski narod puno puno više radi i žrtvuje svoje slobodno vrijeme za svaki dodatni peni koji može zaraditi, no isto tako samim time su više umorni i rekli bi mi južnije "depresivniji i zatvoreniji".

Naša sugovornica ističe i da je klima u Latviji pod pojmom - užasno relativno i ekstremno.

 - Hladno jeste no i ovdje u kontinentalnim dijelovima možemo osjetiti istu hladnoću. Ono što Latviju čini dosta hladniju jest njihov hladni, polarni vjetar. On se ureže u kosti, doslovno osjetiš hladnoću za 5-6 minuta boravka na otvorenom. Jezik? uf, neznam gdje bih krenila. U Rigi kao što sam napomenila vlada dvojezičnost, ruski i latvijski jezik. Zanimljiva činjenica da ljudi stariji od 30 govore ta dva jezika, a engleski gotovo ništa, dok mlađa populacija pak govori svoj jezik i engleski a ruskoga ni malo. Ja sam se 80% posto svog vremena sprazumijevala na engleskom jeziku te ga, hvala bogu, usavršila još bolje, no osim toga sam pohađala individualne lekcija i latvijskog i ruskog jezika. Nije teško za zaključiti, da ja, koja i sama govori slavenskim jezikom sam se bolje snašla u području ruskog jezika te se njime i lakše i prirodnije koristila. Moja iskustva su svakojaka. Erasmus je prilika koju po meni, svatko treba ali sada i može doživjeti. Naglasila bi ponajviše zbog iskustva jezika te naravno upoznavanja drugih raznih mentaliteta. Samim time sam si proširila horizonte te način percipiranja na mnogo problema i situacija. Smatram da faktor upoznavanja ljudi i novih, inovativnih mogućih poslovnih suradnja i nije potrebno govoriti, ističe Martina koja bi voljela nakon završetka studija raditi kao profesor na Fakultetu.

- No, čeka me još puno truda i ulaganja da bih to postigla. Posebno me zanima sportska psihologija i ritmička gimnastika, naravno. No isto tako, voljela bih biti uključena u sve aspekte sporta te bih voljela na bilo koji način modificirati i podići sustav sporta na viši nivo, koji zapravo sport i zaslužuje, kaže na kraju razgovora.