Ustavni sud o radu nedjeljom. A gdje su ustavna prava dijece i roditelja koji su primjerice u jedan sport uložila nekoliko deseta tisuća kuna, eura i slično, a sada šest mjeseci ta djeca nisu mogla u dvoranu. PRIMJER 1: Plaćaš članarinu 30 eura mjesečno (400 eura godišnje)za odbojku, kupiš opremu od 150 eura godišnje, jedne patike godišnje od 100 eura. Bar tri putovanja od 300 eura godišnje. I sada ne šest mjeseci sve uništiš stvarano pet godina. PRIMJER 2: ritmičku gimnastiku placaš 40 eura mjesečno, ideš na deset natjecanja godišnje platiš kotizaciju 40 eura i još trošiš za put deset puta barem po 100 eura. Za svaku vježbu imaš dres od 700 eura. I godišnje kupiš bar dva dresa, Spavaš i jedeš u Sofiji, Budimpešti, Beču, Bratislavi, Zagrebu, Sarajevu, Beogradu, Brnu, Krakovu.......Ne mogu ni zbrajati i treniraš svaki dan, ne smijemo ni na ljetovanje ići. I onda ne smiješ u šest mjeseci ni jednom ući među ta četiri zida koja se zovu školska dvorana. Gdje je tu Ustavni sud. Jebeš nedjelju i o njoj raspravu. Pa ni jedna trgovkinja ne želi raditi nedjeljom. ali sportaši žele trenirati u dvorani u kojoj nema ni k od korone već šest mjeseci. No, za to vrijeme može taj sportaš u noćni klub, u fitnes klub, u McDonalds, u kafiće, u tramvaj. Sad će nam možda dati dvorane. Ljudi - kasno je. Trgovački centri možda i mogu tražiti nadoknadu štete, ali tko će štetu nadoknaditi mladim sportašima i njihovim roditeljima