-          Nakon državnog pojedinačnog u listopadu prošle godine, bila sam na više turnira, od kojih je meni posebno drag FIG-ov turnir u Gentu održan krajem listopada i početkom studenog, Happy cup na kojem sam u vježbi s loptom u velikoj i jakoj konkurenciji uspjela ući u finale s loptom, a skoro i u vježbi sa čunjevima, priča Tena Čondor neposredno pred odlazak na FIG u Pesaru, i samo dva tjedna pred višebojno državno prvenstvo u Varaždinu.

Tena , inače učenica osmog razreda pred velikim je izazovima narednih mjeseci. A uz to još je u očekivanju odluke škole da li će joj biti omogućeno da ranije završi nastavu kako bi otišla potpuno pripremljena braniti boje naše zemlje na Europsko prvenstvo.

-          Ove godine bila sam na dva FIG-ova turnira. Gracia cup u Budimpešti i 29. MTM u Ljubljani, te na dva međunarodna Super Cup u Budimpešti kao i na  Leda cupu u Zagrebu. S turnirima nisam baš previše zadovoljna jer je na svakom bilo grešaka i nesigurnosti. Ali nisam ni previše tužna jer mislim da sam sa svakim turnirom ipak bila bolja i sigurnija i mislim da to pokazuje da dobro vježbam na treninzima  kao i da se polako dižem u formi, ističe ritmičarka KRG Zagreb.

Sad ubrzo ovu mladu gimnastičarku čekaju dva velika natjecanja . Krajem tjedna   FIG juniorski turnir koji se održava u sklopu svjetskog kupa za seniorke u Pesaru. Na njemu će Čondor nastupiti kao dio nacionalnog tima juniorki. I naravno, tu je već spominjano državno višebojno prvenstvo.

-           Očekivanja, odnosno moja želja je da na oba natjecanja odradim svoje vježbe sa što manje grešaka i da se i na ovim natjecanjima nastavi trend napretka u odnosu na početak godine.

I onda slijedi neizbježno pitanje. Kako sve to, a i ići i redovito na nastavu.

-          Odlična sam učenica osmog razreda OŠ Gustav Krklec i za sad uspješno usklađujem školske obaveze s treninzima. Ujutro škola, popodne trening, navečer učenje ... Kako me ove godine uz Europsko u lipnju, čeka i upis u srednju školu, nakon državnog plan mi je baciti se isključivo na školske obaveze kako bih pokušala do polovice svibnja završiti sa školom. Naravno, ukoliko mi nastavničko vijeće to odobri, a vjerujem da hoće jer su do sada uvijek bili i više nego susretljivi i puni razumijevanja po pitanju mojih izostanaka zbog natjecanja i priprema za ista. Nakon toga, u svibnju bih započela intenzivne pripreme za EP. Imam dogovorene pripreme u Ukrajini u Kijevu. A nakon toga i u Bugarskoj, u Sofiji. Na kraju u lipnju trebale bi biti i neke reprezentativne pripreme u Atonu, našem gimnastičkom centru u Nedelišću. Nadam se da ću se uspjeti dobro pripremiti kako bih na Europskom prvenstvu u Izraelu mogla dati sve od sebe i biti ponosna predstavnica naše države!

Ritmička gimnastika je specifičan sport. Težak za treniranje ali i za samo natjecanje. Treba imati snage, koncentracije, živaca i samopouzdanja da se pred sutkinjama i publikom izvedu teške vježbe. I na kraju izdržati subjektivni sud sutkinja.

-          Naravno da imam tremu prije natjecanja!! ali mislim da je ta trema pozitivna. Prije izlaska na teren razmišljam pozitivno i pokušavam misliti samo na sebe i svoju izvedbu. Ponekad se prije izlaska pojave misli. A što ako pogriješim? Hoću li uhvatiti rizik? Hoću li dobro odvrtiti okret? Takve misli odmah pokušavam izbaciti iz glave, jer ako počnem tako razmišljati naravno da ne bude dobro. Većinom to i uspijem, ali bilo je turnira na kojima mi to baš i nije pošlo za rukom.

Kada u vježbi napravim pogrešku, nastavljam dalje i pokušavam ne razmišljati o toj pogrešci nego se usredotočiti dalje na vježbu. Ni to ne uspije uvijek. Nekad nakon pogreške razmišljam „ajme pogriješila sam, što ako sad opet pogriješim, bit će grozno, sve sam upropastila“ i onda bude loše.

Osjećaj da sam trebala dobiti bolju ocjenu je po meni subjektivan, ja napravim svoju vježbu i sutkinje to ocjene. Viša ili niža ocjena ovise o mojoj izvedbi. Naravno ima slučajeva kada mislim da sam mogla dobiti bolju ocjenu, ali osjećam da su me sutkinje zakinule da li iz razloga što nisam imala svoju sutkinju ili nekog drugog. Naravno taj osjećaj nije lijep, budem tužna, ponekad i ljuta, ali znam da tada ne mogu učiniti ništa i ne mogu utjecati na to, osim još napornije raditi i još se više truditi, kaže Tena.

A dresovi?

-          Svi moji dresovi imaju priču u skladu s glazbom. Čunjevi su narodni ples Lezginka koji oponaša njihovu nošnju, a vijača ukrajinski Hopak koji oponaša ukrajinski vjenčić iz nošnje. No, glazba za vježbu s obručem je lambada, dok je lopta, odnosno glazba za vježbu koju izvodim s loptom lagana i nježna pa je samim tim i dres bijeli i nježan ... Dresove uvijek biram sa svojom trenericom Oksanom. Ona je glavna pri odabiru glazbe za moje vježbe i slaže mi ih. Naravno uvijek me pita i kako se meni to sve sviđa, zapravo iako je ona naravno glavna zajedno surađujemo u svemu, pa tako i u dresovima. Od ideje, želja i realizacije.

A koji ti je najljepši, najdraži?

-  Najljepši, nemam ga? Svaki mi je drag na svoj način upravo zbog priče koju ima, ali ipak moram priznati da mi je svaki novi mrvicu draži od starijih.

Ispod teksta možete pogledati snimku vježbe s loptom u Gentu, a slijedeći link pogledajte vježbu s čunjevima na kupu u Ljubljani pred kraj 2015